Irski vučji hrt!

Irski vučji hrt je neuobičajena rasa. Glava je duga, oči su tamne, uši
malene. Glavu ponosno drži na vrlo snažnom i mišićavom vratu. Prsa su
jako duboka i široka, trbuh je stegnut. Šape su velike i okrugle s vrlo
snažnim, zakrivljenim noktima. Dlaka je duga i tvrda po cijelom tijelu
i nogama. Posebno tvrda i duga je na glavi, gdje seže preko očiju i
donje čeljusti. Dozvoljene boje: siva, crvena, crna, potpuno bijela,
jelenje smeđa. Visina - kod mužjaka od 81 do 86, najmanja dozvoljena
visina je 79 cm. Teži najmanje 55 kg.Sivi velikan sa zelenog otoka bio
je namijenjen za borbu s vukovima koji su napadali konje na irskim
pašnjacima. Plemići su ga imali za ukras.O irskom vučjem hrtu su
govorili: "Ako ga maziš, pozdravi te, ako ga dražiš, zadavi te." To
vrijedi i danas. Vučji je hrt rado slobodan i potreban mu je
uravnotežen gospodar, koji u toku školovanja mora biti odlučan.
Zajednički život je jedostavan, mada vučji hrt nije pas za svakoga.
Hrana za tog ogromnog psa je, posebno u prvih 18 mjeseci, vrlo skupa.
Potrebno mu je puno prostora. Nije primjereren životu u stanu, bolje se
osjeća u vrtu. Od 10. nedelja potrebno ga je svaki dan šetati uz bicikl
da se tijelesno razvije kako treba. Može nas pratiti kod jahanja.
Rijetko reži, dobar čuvar je već zbog svoje veličine. Prema strancima
je suzdržan. Nije mu potreban poseban odgoj. Trči do 40 km/h.


Upotreba:
Iako
je irski vučiji hrt korišćen za lov visoke divljači, naročito crvenog
jelena, krajem 17. vijeka oni bivaju isto tako korisni i u ubijanju
vukova, osvajajući šire dijelove po Europi prije nego što su šume
iskrčene.

Povijest:
Mi znamo da su Europski Kelti čuvali hrta
koji vjerovatno vodi porijeklo od hrtova koji su prvo naslikali
egipatski slikari. Kao njihove kontinentalne kopije Irski Kelti su se
interesirali za uzgajanje velikih pasa, ali njihov izgled je trebao
biti jednak većem drevnom varijetetu.Ti veliki irski psi su morali
imati ravnu ili grubu dlaku, ali u kasnijem vremenskom periodu gruba
dlaka počinje da preovladava, najverovatnije zbog uticaja irske klime.
Prvi pisani prikaz o ovim psima dao je Roman Cansul 391.prije n.e. ali
su oni već utemeljeni u Irskoj u prvom vijeku p.n.e. kada Setana
mijenja njegovo ime u Kju-Kulein (pas iz Kulana). Nagovještaj o
njegovom stvaranju (u prvom vijeku) je osvajanje 150 pasa i sa njima u
bijegu u Škotsku. Irski hrt je bez sumnje oblikovan na osnovu temelja
škotskog hrta. Sredinom 17. vijeka parovi irskih hrtova dijelili su kao
nagrade i pokloni kraljevskim kućama u Europi i Skandinaviji. Tako su
poslati u Englesku, Španiju, Francusku, Švedsku, Dansku, Perziju,
Indiju i Poljsku. Promjena imena u vučijeg hrta najvjerovatnije datira
iz 15. vijeka, kada su ostale zemlje zahtijevale da uzmu 24 psa za
zaštitu farmerskih stada od pustošenja vukova. Kromvelovom zabranom
(1652.) o njihovom izvozu pomognuto je očuvanje njihovog broja za neko
vrijeme ali postepen nestanak vukova i kontinuirana potreba za njima
izvan granica, smanjuje njihov broj gotovo do točke izumiranja do kraja
17. vijeka. Tada dolazi do velike uzburkanosti romantičarskog
rodoljublja, koje pomaže obnavljanju interesivanja za pasminu. Vučiji
hrt doživljava deformaciju nesprestanim parenjima u srodstvu, ali se
konačni rezultat prihvata kao zakonita obnova pasmine. Klub irskog
vučijeg hrta formiran je 1885. a Irski Kennel Club je uvrstio u spisak
pasmina pasa na izložbi u aprilu 1879. Vučiji hrt sada uživa ponovo
nešto od reputacije koju je imao srednjih godina i pobuđuje više
interesivanja zato što je živi simbol irske kulture, kao i uspomena na
Keltsku prošlost. Vučiji hrt koji je janje kod kuće, a lav u lovu, sada
se odgaja i uzgaja u zadovoljavajuće velikom broju i izvan Irske.

Opči izgled:
Irski
vučiji hrt ne bi trebao da bude težak i masivan, kao velika „danska"
doga, ali je jači od škotskog hrta, na koga u opčem tipu treba da liči.
Veliki, dominantne pojave, vrlo mišićav, ali skladne građe, lakog i
energičnog kretanja, visoko nošene glave i vrata, rep malo savijen na
vrhu.

Glava:
Dugačka, nadočni lukovi blago uzdignuti, ravna, sa malom brazdom između očiju. Lubanja nije previše široka.

Njuška:
Dugačka i umjereno zašiljena.

Zubalo:
Savršeno škarasto.

Uši:
Male, nošene isto kao i kod grejhunda.

Vrat: Prilično dug, veoma snažan, mišićav, dobro zasvođen, bez fanona ili viška kože na guši.

Grudni koš:
Veoma dubok, široka prsa.

Leđa:
Bolje duga nego kratka, slabine zasvođene.

Stomak:
Dobro uvučen (prikupljen)

Rep:
Dugačak i blago savijen, umjerene debljine i dobro odlakan

Prednji dio:
Mišićave
plećke, koso postavljene uz prostran grudni koš, laktovi dobro
postavljeni, nikada van ili unutra okrenuti. Nadlaktica mišićava, a
cijela noga je snažna i potpuno ravna.

Zadnji dio:
Mišićava bedra, duga i snažna kao kod grejhunda, skočni zglobovi dobro spušteni, nikada okrenuti unutra ili van.

Šape:
Okrugle, srednje veličine, nikada nisu uvrnute ili izvrnute. Prsti dobro zaobljeni i zatvoreni. Nokti veoma jaki i povijeni.

Dlaka:
Oštra i tvrda na tijelu, nogama i glavi. Naročito žičasta i duga iznad očiju (obrve) i ispod vilice (brada).

Boja i oznake:
Priznate
boje su siva, tigrasta, crvena, crna, jednolično bijela, svijetlosmeđa
ili bilo koja boja koja se pojavljuje kod škotskog hrta.

Veličina:
Minimalne
visine i težine za mužjaka je 79 cm i 54,5 kg, a ženke 71 cm i 40,5 kg.
Sve niže primjerke treba isključiti iz takmičenja. Veliki format,
podrazumijevajući razmjeru između visine i dužine tijela, je nešto što
nedostaje postavljenom cilju da učvrstimo i utemeljimo pasminu kojoj će
visina sa 81 cm biti podignuta na 86 cm za mužjake, uz očuvanje snage,
aktivnosti, hrabrosti i skladnosti.

Meni je ta pasmina toliko simpatična!!

Meni isto, nekak su mi posebno simpatični! I još tak veeeliki!!!

da a tek lice,
tak su mi ko dedeki!

Gle, stvarno!