Japanski Bobtail...

Japanski bobteil je vrlo stara kratkodlaka mačka porijeklom iz Japana, gdje je vrlo obljubljena.

Postoji niz legendi vezane na nju. Navest cu samo neke. Prva legenda govori o tome kako se je jedne hladne noći u gradu Kaisers grijala maca uz vatru. Žeravica koja je iskočila iz ognjišta zapalila joj je rep. Na smrt preplašena maca izjurila je iz kuće i trčala gradom nastojeci ugasiti vatru na repu. Kako je grad bio građen iz drva tako je sirota maca zapalila grad koji je čitav izgorio. Čuvši za taj događaj kralj je naredio da se svim macama odsijeku repovi kako se to ne bi ponovilo. To je jedna od verzija zašto mace na istoku imaju kratke repove.

Druga legenda prica o hramu Goutokuji u Tokiju koji je posvečen mačkama. Vjeruje se da je on pod zaštitom Maneki – Neko mace. Zidovi tog hrama oslikani su sa kratkorepim macama. Taj hram je u davnoj prošlosti pripadao budističkim monasima. Monasi su bila jako siromašni i gotovo nisu imali što za jesti, ali njihovoj voljenoj maci imenom Tama nije smjelo ništa nedostajati. Tama je bila trobojna kratkorepa-JBT-maca . Jednog dana prolazeči pokraj hrama grof Naotaka spazivši Tamu kako sjedi na vratima krenuo je za njom. Istovremeno kad je krenuo za njom udarila je munja na mjesto gdje je grof stajao. Tako je maca spasila grofu život, a on iz zahvalnosti spasio je monahe od bijede. Hram je tada nazvan Goutokuji. Maneki-Neko znači znakovita maca i ona je inkarnacija boga zahvalnosti. Kipovi Maneki-Nako prikazuju današnj mi-ke JBT macu. Nalazimo ih i danas posvuda oko oltara u hramu.

Uistinu ako pratimo tragove JBT u daleku prošlost, vidjet čemo da je JBT na poklon dobio japanski kralj od kineskog kralja. U priči koja je pisana prije mnogo tisuča godina „sage of Genji“ prvi puta je opisana ta maca. Priču je zabilježila guvernanta i učiteljica na kraljevu dvoru. Ti zapisi potječu iz šestog stolječa. Samo kraljevske obitelji i aristokracija mogli su imati te mačke. One su imale posebnu njegu, sve dok jednog dana nisu miševi pojeli svilenu bube. Tada su mace puštene da ih love, i time postale prave uličarke.
Koncem drugog svjetskog rata uvezena je u SAD. Ovdje je JBT različito prihvačena zbog repa u obliku batrljka. Neki su je kritizirali, a drugi bili oduševljeni njenim izgledom. Rep u obliku batrljka je glavna osebina JBT. Njegova dužina iznosi izneđu 5-8 cm. Rep je obrašten i ima oblik ponpona. Genetski uzrok tome nije poznat. Mačke sa kratkim repom mogu se pojaviti i kod domačih mačaka. Očito je da se radi o nekoj mutaciji. Poznato je samo da je gen za kratkorepost recesivan, i da uzgajivači nemaju nikakvih problema sa uzgojem.

Uzgoj započinje oko 1960 u Americi. 1993 priznata je od CFA. JBT je 1986 uvezena u Švicarsku., gdje je tada započet uzgoj JBT od strane gosp R.Voehringera int.suca FIFe.
Glava joj ima oblik istostraničnog trokuta, nježnih linija, visokih jagodičnih kostiju, naglašenih brčnih jastučića. Oči su joj velike i ovalne, uši velike razmaknute, smještene visoko na glavi. Tijelo mišičavo, dugačko i elegantno. Pojavljuje se gotovo u svim bojama.

Japanski bobteil je neovisan, snažno izražene ličnosti i inteligentan, nije uvijek tolerantan prema drugim mačkama. Lako se prilagođava na život u stanu. U prirodi je odličan mišolovac. Obožava vodu i lov. Da bi se zadobila njegovo prijateljstvo treba poštivati neke uvjete: poštivati njegovu individualnost, posvečivati mu pažnju, družiti se s njime i barem jednom tjedno servirati mu obrok bogat ribom.


Izvor: Savez felinoloških društava Hrvatske

FIFe STANDARD:

Ostavlja utisak jedne srednje velike mačke jasnih linija i strukture kostiju, dužeg vitkog mišićavog tijela. Jedinstvenog položaja očiju, visokih jagodičnih kostiju sa dugim paralelnim nosom, daje licu tipičan japanski izgled, naročito gledano iz profila.
To čini JBT potpuno različitim od ostalih orijentalni pasmina. Kratki "zečji"rep lepezasto je obrašten, izgleda sličnog "pomponu" koji uspješno sakriva strukturu kostiju repa.
JBT su mačke srednje veličine.

GLAVA: oblik nešto dužeg izgleda i vješto isklesana, čini gotovo savršen istostranični trokut blago zakrivljenih crta ,visokih jagodičnih kostiju i izrazitog prijelaza između brkova i lica ("whiskars break"), nos dugačak, dobro naznačen sa dvije paralene crte, koje se protežu od vrha nosa do obrva, blagog uleknuća u visini očiju, njuška prilično široka, zaokružena prema "whiskars break" nije ni zašiljena niti tupa.
UŠI: velike i izražajne, uspravne, široko razmaknute otprlike u“ kutu“ trokuta glave, kad mačka miruje blago nagnute naprijed.
OČI: velike, više ovalne nego okrugle, široko otvorene i pažljive.
Promatrano iz profila izrazito ukošene. Očna jabučica je plitko zavinuta i ne smije biti izbočena iznad jagodičnih kostiju ili čela. Boja mora biti u skladu sa bojom krzna, to vrijedi za sve boje očiju. Dozvoljene su sve boje očiju.
TIJELO: Trup je dugačak, vitak i elegentan, ne smije biti u obliku cijevi.
Mišičavo, ne smije biti zdepasto, zbijeno i mlitavo. Izuzetno je važno da je skladno.
NOGE: u ravnoteži sa tijelom, duge, vitke i visoke, ali ipak se doimaju nježnima i krhkima. Kad mačka stoji prednje noge čine sa ramenima dvije neprekinute, blizu položene ravne crte.
Stražnje noge su znatno duže i jako savinute pod kutem, pa kad mačka stoji trup je ravan. Šape ovalne.
REP: dužina repa mora biti 5-8 cm od korijena repa, iako ispružen u punoj dužini može biti 10 -13 cm. Rep je snažan i gotovo ukočen (osim u korijenu), može biti ravan ili se sastojati od više zavoja
i kuteva. Dlaka na repu je nešto duža i deblja, raste prema van dajući repu izgled "pompona" ili zečjeg repa.Taj dojam počinje na osnovi kralježnice i prikriva strukturu kostiju repa.
Kad je mačka opuštena drži rep uspravno.
KRZNO: kratko, mekano i svileno, bez značajnije podkrzna. Priznate su sve boje, uzorci i kombinacije sa bijelim, izuzev srebrenih (osjenčane /shell), ticked tigraste ( 25) i sa oznakama (31,32,33).
Boje moraju biti sanžne,sjajne i jasne.
Napomena: prema japanskoj tradiciji najčeše se za uzgoj koriste tradicionalne "mi-ke" mačke, to su trobojne mačke u kombinacji crne, crvene i bijele boje.
Posjeduju mogučnost rađati trobojne ženke.
Kod dvobojnih i trobojnih mačka nije važno koja boja prevladava bitno je da su jasnog i snažnog obilježja te živahnog kontrasta.
Svi varieteti boja i sve boje očiju sude se zajedno u istom razredu. Svi razredi uključuju slijedeće kategorije i svaku drugu boju ili uzorak ili kombinaciju uzorka izuzev obojenje koje se odnosi na point ili ticked tabby.
Kategorije sa uzorcima uključuju sve vrste uzoraka sa ili bez jednolično obojenih mjesta. Poželjni su izražajani uzorci i bogatih živahnih boja.
Nosno ogledalo i jastučići na šapama moraju biti u skladu sa bojom krzna.
Mužjaci su veći od ženki. Rasplodni mužjak ima izražaene jagodične kosti.
GREŠKE: kratka okrugla glava,zbijeno tijelo.
DISKVALIFIKACIJA: potpuni izostanak repa, produženi rep, manjak pompona, zakašnjeli pompon tj.pompon se pojavljuje tek nakon 3-5 cm od korijena repa, sa prilegnutom dlakom, umjesto da se pojavi odmah na korijenu repa.

Slikica: