Pseći život u Njemačkoj...

UNjemačkoj nema pasa lutalica. To jest, u Njemačkoj ne postoji prirodna populacija takvih pasa. U Njemačkoj nema ni šintera ni Kafilerija. Pošto nemaju svoje, Njemci se rado brinu o psima lutalicama iz čitavog svijeta.



Ako na ulicama grada ugledate nekog psa bez vlasnika, onda je to ili pas koji je od svog gazde pobjegao ili ga je neki nesavjesni vlasnik pustio da ide gdje hoće jer više nije umio da se brine o njemu. U takvim rijetkim slučajevima odmah se aktiviraju građani koji obavijeste policiju a policija ili nađe u svojim redovima nekoga tko zna sa životinjama, ili obavijesti vatrogasce, jer takozvani "šinteri" kao zanimanje postoje samo u knjigama o egzotičnim zemljama Balkana, Afrike ili daleke Azije. U Njemačkoj nema ni klasičnih kafilerija, mada postoje domovi za nezbrinute pse. No, u te domove dospjevaju uglavnom psi koje njihove vlasnike više ne žele pa ih tu sami dovode. Onda se za simpatične četvoronošce traže novi vlasnici, i to preko interneta, ili oglasima u novinama, ili na radiu i televiziji.

Traži se pseći mentor

Pasa dakle na ulicama nema i to zbog toga što, kako to vlasti kažu, takve životinje reagiraju djelimično neuračunljivo iz nesigurnosti ili očajanja a u nedostatku odgoja i odgovarajućeg staratelja. Osim toga mogu ulični psi da se u velikoj mjeri nekontrolirano razmnožavaju što u sprezi sa nedostatnom higijenom i neodgovarajučom ishranom može dovesti do lakog širenja bolesti i prenošenja istih i na ljude.

No, pošto nemaju svoje, Njemci se rado staraju o psima lutalicama iz čitavog svijeta. Tako dobrovoljci više organizacija često obilaze kafilerije u Turskoj, Italiji, Rumunjskoj, Portugalu i drugim zemljama i tamo kastriraju po gradovima ili traže pseće mentore. Jedan pseći mentor je sasvim bezazleni njemački turist koji ništa ne sluteći, kada sretne psećeg aktivistu, poslije izvjesnog nagovaranja pristane da na svoju zrakoplovnu ili voznu kartu prikači i nekog psa radi transporta do Njemačke. Na aerodromu ga dočekuju domaći psećebrižnici da bi mu uručili zahvalnicu, a psu kojeg je donio osigurava novi dom. Inače, u Njemačkoj ljudi-lutalice često imaju registrirane pse, to jest, dvonožni beskućnici vode svoje četvoronožne ljubimce i bar jednom godišnje gledaju da "užicaju" novac za njihovu kastraciju ili cijepljenje.

Preuzeto sa: http://www.svijetpasa.com

da je bar svugdi tak...da su ti domovi i da se bolje brine o svim tim jadnim pesekima...

Da bar...

ali nažalost nije....