Bolesti uha

Upala vanjskog slušnog kanala u pasa i mačaka

Bolesti vanjskih zvukovoda razmjerno su česta pojava u naših domaćih mesojeda. Općenito gledano, većina tih oboljenja su upale različitog karaktera , uzrokovane brojnim biološki prepoznatljivim čimbenicima kao što su to šugarci, bakterije, gljivice itd, a ponekad uzrok može biti i alergija ili neka druga oboljenja kože kao što je to seboreja.

Pogodovni čimbenik za razvoj upalnih procesa na ovom mjestu je i anatomska građa ušiju u pojedinih pasmina pasa, pa su oboljenja ovog dijela tijela učestalija u dugouhih i dugodlakih pasmina pasa u kojih je prirodno prozračivanje slušnog kanala jako otežano. Osim toga , takve su pasmine obično i nešto nižeg rasta, pa su slušni kanali izloženiji ulasku raznih stranih tijela među kojima velik značaj imaju razne trave i sjemenke, a posebice klasić divljeg ječma.

Jedan od najčešćih uzročnika upale vanjskog zvukovoda je ušni šugarac Otodectes cynotis koji parazitira na tom mjestu, a hrani se ušnim lojem pri čemu podražuje sluznicu koja postaje sklonija razvoju sekundarnih bakterijskih i gljivičnih infekcija. U novije vrijeme sve veći značaj u razvoju ovih oboljenja pridaje se i raznim alergijskim stanjima kao što su alergijske upale kože. Nemali značaj za nastanak ovakvih stanja ima nepravilna prehrana i držanje pasa i mačaka, kao i neprikladni šamponi za kupanje životinja.

Zdravo uho je uvijek čisto, pa svaka pojava suvišne masnoće u slušnom kanalu ukazuje da nešto nije u redu. Kako upalni proces napreduje, životinja počinje pokazivati određene znakove bolesti kao što su tresenje glavom i često češanje po uhu. Kod jače razvijene upale prisutna je i jaka bol, pa životinja drži glavu nakrenutu na jednu stranu, a često takvo stanje prati i iscjedak iz uha, često i gnojnog karaktera.

Kada vlasnik uoči neke od ovih znakova potrebno je čim prije potražiti veterinarsku pomoć za bolesnu životinju. Uz kliničku pretragu, dijagnoza se postavlja i određenim dodatnim pretragama i nakon toga određuje se liječenje. Uspjeh liječenja ovisi o uzročniku bolesti i starosti procesa, no unatoč činjenici da veći broj životinja nikad u potpunosti ne ozdravi, takvo se stanje može održavati u, za životinju podnošljivim okvirima.

Autor: Velimir Glumac dr.vet.med.
Izvor: List Međimurje

Hematom uške
Hematom je izljev krvi u novostvorenu šupljinu unutar tkiva. Nakon ozljede krvne žile, krv naglo i pod tlakom ulazi u tkivo, razmiče tkivne strukture i stvara šupljinu u kojoj se nakuplja, sve dok tlak krvi sam ne komprimira ozlijeđenu žilu. Sudbina krvnog izljeva ovisi o njegovoj veličini i lokalizaciji te stupnju promjena samog tkiva prožetog krvlju. Oštećene krvne žile zatvaraju se trombom, a krv u hematomu se brzo gruša. U samom početku zbog povečanog osmotskog tlaka, hematom navlači tekućinu iz okolnog tkiva i tako se volumen tekućine u hematomu još više povećava. Nakon nekoliko dana dolazi do tzv. retrakcije ugruška i resorpcije tekućine u okolno tkivo, a time i do smanjenja hematoma.

U pasa i prasadi, a ponekad i u drugih životinja nastaje hematom uške, koja je zbog svoje građe i izloženosti povredama veoma pogodna za nastanak hematoma. Uška je obilno prožeta krvnim žilama, a s obje je strane omeđena kožom, dok se između nalazi hrskavično tkivo. Povrede krvnih žila uške nastaju obično zbog silovitog tresenja glavom ili neprestanog češanja po uhu tijekom upale vanjskog zvukovoda uzrokovanog raznim čimbenicima (ušna šuga, strano tijelo u zvukovodu, bakterije, gljivice itd.).

Za nastanak hematoma uške predisponirane su pasmine životinja s dugim velikim i visećim uškama. Hematom uške nastaje naglo (unutar nekoliko sati). Cijela uška je izrazito otečena, napeto fluktuirajuće konzistencije, u početku veoma bolna na dodir i umjereno temperirana, dok kasnije temperiranost i bolnost nestaju. Ukoliko se hematom uške ne liječi, dolazi do proraštanja ugruška vezivnim tkivom i posljedične deformacije uške. Moguće su i sekundarne infekcije, a može doći i do zagnojavanja hematoma, pa govorimo o apscesu uške.

Liječenje se provodi kirurški i to punkcijom ili incizijom uške uz pražnjenje sadržaja. Nakon kirurškog zahvata, ponekad je dostatan kompresivni povoj, a nekad je potrebno prošivanje uške posebnom tehnikom, sve u cilju da se onemogući ponovno stvaranje šupljine i njeno ponovno ispunjavanje krvlju. Uz sve pobrojano, potrebno je otkloniti i primarni uzrok nastanka hematoma uške, a to je u većini slučajeva upala vanjskog zvukovoda.

Autor: Velimir Glumac, dr. vet. med
Izvor: List Međimurje

Bolesti uha

Jedan od najčešćih problema zbog kojih vlasnici pasa, mačaka i kunića dolaze kod veterinara su problemi sa slušnim kanalom. Prvi znakovi koji se primijete su: trešnja glavom, češanje uha stražnjim nogama, trljanje ušima po zidu ili podu i držanje glave nagnute na onu stranu koja boli. Često se događa da si životinja, zbog nekontroliranog češanja, napravi rane oko ušiju ili na vratu koje se zbog infekcije mogu upaliti i krvariti. Dlaka oko uha može biti vlažna, slijepljena krvlju, cerumenom (ušni loj) ili gnojem. Iz uha se može osjetiti neugodan miris, a može se opaziti i iscjedak ili veća količina mrvičastog, smeđe-crnog cerumena.

Uzroci bolestima uha mogu biti različiti i povezani s vrstom i pasminom. Tako su kod pasa, posebno dugouhih, najčešće upale i strana tijela (klasić divljeg ječma). Kod mačaka i kunića prevladava problem s parazitima u ušima. Upali uha mogu pogodovati različite stvari: toplo i vlažno vrijeme, često kupanje i skakanje u vodu, grubo čišćenje uha vatom i čupanje dlaka pincetom.

Jedinu pravu dijagnozu postavlja veterinar pregledom posebnim aparatom koji se zove otoskop. Ponekad prilikom pregleda zbog jako izražene boli treba ljubimca umiriti sedativima ili anestezijom i tek onda obaviti otoskopiju. Vrlo je važno prilikom pregleda utvrditi uzrok problema, stanje stijenke uha i u kakvom je stanju bubnjić (perforacija).

LIJEČENJE : Ako je glavni uzrok boli i upale strano tijelo, treba ga oprezno i u cijelosti izvaditi. Tek nakon vađenja stranog tijela iz uha slijedi kapanje antibiotskim kapima koje propisuje veterinar nakon uvida u stanje bubnjića. Parazitarna upala uha također se liječi kapima, ali su to antiparazitske kapi. Zabranjeno je bilo kakvo dubinsko "čišćenje" uha s vatom ili štapićima za uši. Način primjene kapi objasnit će Vam veterinar, kao i intenzitet kapanja. U slučajevima kada je upala izrazito jaka osim lokalnih antibiotika u uho daju se i antibiotici bilo u usta (u obliku tableta) ili putem injekcija.

Izvor: web stranice veterinarske ambulante Don

Gubitak sluha u pasa
Poznato je da psi imaju znatno širi slušni raspon u usporedbi s čovjekom. Upravo to je razlog što vlasnici ne opažaju oštećenja sluha svojih kućnih ljubimaca, kada je poremećena percepcija zvuka iznad gornjeg čovjekovog praga. Osim toga, i gluhi i nagluhi psi pojačano koriste neka druga osjetila i na taj način do određene mjere prikrivaju slušnu manu. Zato vlasnik u površnom kontaktu sa životinjom ne primjećuje nedostatak sluha.

Pojednostavljeno, gluhoću možemo podijeliti u dvije velike skupine. Prvu skupinu čine prirođene gluhoće koje su većinom nasljedne. Manifestiraju se već u najranijoj dobi, a često mogu ostati neprimijećena kroz dulje vrijeme. Upravo ove prirođene, većinom genetski uslovljene gluhoće (radi se, naime, o prirođenom oštećenju osjetnih živaca) najveći su problem.

Do danas je poznato 48 pasmina pasa kod kojih se može javiti prirođena gluhoća. Najpoznatija u koje se u velikom broju slučajeva pojavljuje prirođena gluhoća je dalmatinski pas. Statistike govore da je u istraživanju u koje je bilo uključeno tisuću pasa ove pasmine čak 8,1% bilo gluho na oba uha, a 21,6% na jedno uho. Uzrok gluhoće kod ovih pasa nalazi se u unutarnjem uhu, a posljedica je degeneracije neurona koja počinje već pri rođenju, a završava se u dobi od tri do četiri tjedna.

Drugu skupinu gluhoća čine stečene gluhoće, pri čemu možemo govoriti o djelomičnoj i o potpunoj gluhoći. Javlja se u odrasloj dobi. Najčešće se kao uzrok javlja kronična upala uha, dalje su mogući uzroci različite ototoksične tvari te degenerativne promjene u visokoj starosnoj dobi. Rijeko, ali nađu se kao uzrok stečene gluhoće i različiti tumori u slušnom kanalu i smetnje u izmjeni tvari.

Kako dalje kada primjetite da vaš pas slabije čuje? Tu se sada postavlja pitanje dijagnostike. Veterinar pomoću različitih testova daje odgovore na pitanja može li pas čuti, prepoznati zvuk, je li oslabljen čisti zvuk, pripada li sluh pasa rangu koji je preko normalnih granica i sl. Osim na ta pitanja bitno je znati i odgovor na pitanje prepoznaje li pas prirodne zvukove te postoji li koštana provodljivost. Poznato je više jednostavnih testova, međutim, jedina pouzdana metoda je elektrodijagnostički slušni test sa zapisom akustički evociranog potencijala.

Gubitak sluha u pasa može biti složen fenomen, a rano veterinarsko ispitivanje sluha značajno je radi sprečavanja trajnog gubitka sluha. Tu je posebno važno razdoblje do godine dana starosti pasa. Naime, tada je učestalost problema vezanih za uho i sluh najveća.

Izvor: List Međimurje